Pet efektivnih dana pedaliranja i jedan "rezervni" dan (loše vreme, umor, želja da se ostane duže na nekom lepom mestu...) na relaciji Homolje (pećina Ceremošnja) - Crni Vrh - Dubašnica - Straža - Beljanica - Prskalo - Valkaluci - Zlotska pećina (Lazarev Kanjon) - Velika Brezovica - Grza - Samanjac (trasa zaječarskog "ćire") - Rtanj
Ukratko, tura kroz najlepše i najmanje naseljene predele istočne Srbije - široki pogledi, beskrajne šume, divlje reke, duboki kanjoni, vodopadi, pećine i napokon za kraj - Rtanj.
Opširnije...
Krenuli bismo od Ceremošnje i ubrzo izbili na glavni greben Homoljskih planina koji bismo prešli celom dužinom, sve do Crnog Vrha, iza koga bismo prošli šumskim putem kojim smo prošli prošle nedelje i stigli do Dubašnice, gde bi nam bio prvi kamp. Sutradan bismo izašli na Stražu, drugi po visini i po pogledima najlepši vrh Kučaja, odakle bismo produžili do Buka, širokih kaskadnih vodopada koji padaju preko puta. Dolinom reke Busovate bismo se popeli na Beljaničku visoravan, gde bismo izašli na najviši vrh (1339m). Spustili bismo se preko Raškove livade u dolinu Jelovog potoka, iz nje bismo ušli u kanjon Resave kojim bismo se spustili do kotline Lisine gde bi nam bilo drugo prenoćište (šatori, planinarski dom, motel, po ličnom izboru). Alternativno bi se umesto Lisina mogao odabrati kamp na Vinatovači. Trećeg dana bismo prvo posetili Resavsku pećinu, a zatim kroz doline Resavice i Nekudova obišli vodopad Prskalo, odakle bismo se popeli na Valkaluci i dalje preko Javorišta kroz najgušće Kučajske šume presekli do Lazarevog kanjona, na krajnjem istoku Kučaja. Noćili bismo u šatorima ili u motelu kod Zlotske pećine. Četvrtog dana bismo asfaltom kroz Zlot i do Podgorca, a zatim bismo se preko Maljenika uputili ponovo na Kučaj, pa preko Velike Brezovice i Javorka spustili do Grze. Petog dana bismo vozili krug oko Samanjca (uključujući i nekadašnji 2 km dug železnički tunel), a onda nastavili grebenom, sve do visoravni Rtnja i kao šlag na tortu, veliko finale, izašli i na sam vrh Rtnja (1565m).
Zamislio sam da ne nosimo prtljag sa sobom, odnosno da vozimo potpuno rasterećeni, a da nam se šatori, klopa i ostale stvari od kampa do kampa dovoze kolima. Ovo je ozbiljna planinska tura koja se 90% vozi van asfalta, sa ozbiljnim usponima i izlaskom na mnoge planinske vrhove, što bi na biciklima opterećenim sa 20-30 kg dodatnog tereta bilo, po mom dugogodišnjem iskustvu, ako ne bukvalno nemoguće, a ono težak mazohizam primeren samo nekakvim supermenima kakve nisam video u ekipi koja je prošlog vikenda išla u Borski kraj. Na par mesta (kraćih) ćemo i gurati, odnosno prenositi bicikle, a to baš i nije izvodljivo kada su oni toliko opterećeni. Dakle, tura u kojoj bi se sav teret nosio sa sobom je moguća, ali bi ona morala da bude po značajno modifikovanoj maršruti u odnosu na predloženu. Mislim da je bolje da se opredelimo za ovakvu, beskompromisnu trasu, koja u sebi sažima neke od najlepših staza koje sam u poslednjih 5-6 godina otkrio.
Pošto pretpostavljam da će kandidata za ovu turu biti više od trojice koji mogu da stanu kod mene u džip, maršruta je takva da se, doduše ponegde malo zaobilazno, od kampa do kampa može stići i asfaltom, dakle običnim kolima. Konkretno, od Ceremošnje do Dubašnice bi se moglo ići preko Kučeva, Debelog Luga, Jasikova, Laznice, Žagubice, Crnog Vrha i Borskog jezera. Za transport stvari do Lisina trećeg dana predlažem da se sve prepakuje u džip, a da vozači običnih auta odu direktno asfaltom sa Dubašnice preko Borskog jezera za Zlotsku pećinu, gde bi nam bilo treće noćenje (tu bismo se razdvojili na jedan dan). Narednog dana bi se bez problema stiglo asfaltom preko Podgorca, Lukova i Čestobrodice do Grze, kao i poslednjeg dana, kada ekipa treba da se pokupi ispod Rtnja. Dakle, za svaka kola treba obezbediti po jednog planinara (tj. nekoga ko ne bi bio zainteresovan da pedalira), a koji bi itetako znao kako da kvalitetno provede vreme po šumama tih dana. Ja za džip mislim da imam već dvojicu potencijalnih kandidata.
Šta vam treba za ovu turu? S obzirom na koncept bisage neće biti neophodne, ali vam zato treba kamperska oprema (šator, vreća za spavanje) i brdo hrane (doduše, ne preterujte, sračunajte koliko možete da pojedete za 5-6 dana). Naravno i brdo unutrašnjih guma i/ili flekica za krpljenje guma


Upozorenje! Na ovoj turi ćemo vrlo retko prolaziti kroz naseljena mesta, pa ne računajte mnogo na dopunu zaliha. Konkretno, tek na kraju drugog dana vožnje ćemo se dokopati prvog naseljenog mesta (Strmosten), zatim na početku četvrtog dana (Zlot, Podgorac) i to bi otprilike bilo sve.
Sale, 064/115-9852, sashav@sezampro.com