Golija u oktobru... i kako joj prići.
Bez žurbe.
Utišanih strasti.
Ravnomernih otkucaja srca. Tobože ravnodušno. 
Ona te mami, uvodi te u svoje tajnovite predele, pa te prepusti nepreglednom prostranstvu. U čudu si, ali Ona te gura da ideš dalje, da ne odustaješ. Nagrađen si prolaskom kroz njenu bujnost, pa se zaglaviš u njenoj raskoši. Otimaš se, slab si, Njena je snaga opijajuća. Omamljen ideš dalje... Trzaš se, pogledom obuhvataš šume, polja i planine. Pružaš ruku, osećaš lagani povetarac koji te miluje.. ili je to Njena kosa koja ti se uvlači među prste... Ona koketira, ne da se, beži... Ideš i ti. Pratiš tok reke, osvežen si, preuzimaš inicijativu, u zalazećim zrakama sunca hvataš Njen pogled. Ona ti prilazi, upijaš svu Njenu lepotu i dražesnost, predaje se, spreman si. Šuma je utihnula, zveri su se povukle, noć je blizu, a tebi nebo nikad zvezdanije. Ti voliš. Golija. Ona to zaslužuje.
A ja, uhvaćena u zamku fribajkinga, i još jedan vikend sa fribajkerima. I opet ću. 
https://plus.google.com/photos/11225802 ... banner=pwa