


Posto redovno trcim, sad ne, prestao zbog vremena, sredinom semptembra sam se ubio. Kisa, mokro, ja trcim po njimava i skocima, jer kad u selu trcite ulicom po selu, svi me smatraju idiotom. Vracam se kuci, trcim sprint uvek nazad (4km), i negde 2km pre kuce, okliznem se na blato, i svalim se dole, leteo sam nekih 30 metara po kamenju, sva sreca sto sam se okrenuo na bok da ne izgulim stomak i samim ti izgulio kuk, rame, sj*b'o sam obadva kolena, a rame mi ,,malo'' ispalo... Katastrofa, jbt, vozio gde nisam i ubijem se na trcanju. Dolazim kuci sav krvav, odmah me voze na previjanje, uvili me k'o mumiju piz*a im materina.




Danas ustajem, dosada, nzm sta da radim, imam pauzu u skoli, milina, lepo vreme taman da nesto smislim da izvozam. Jutros mi se vozi nesto dugacko, razmisljam da l' da odem po planini il' po asfaltu. Odlucim za asfalt, krenem ceo krug oko Macve, 134km, crk'o, sve preko 35km/h. 4 meseca nisam nista preko 100km, vozio sam lokalno, svaki dan, kada je bilo lepo, 20 obavezno, a kad imam vremena oko 50km. I odjednom, i to 'ladno zavrsim ovo, al' me sad u ovim satima hvata umor. Preprc!

I opet ne mogu da shvatim kako sam se tako ubio...
